nedjelja, 12. siječnja 2014.

Taj Mahal:raj za ljubav

Τ AJ MAHAL
Taj Mahal (čit. Tādž Mahalhindski: ताज महल, urdski i perzijski: تاج محل) je arhitektonski spomenik u Agri, gradu u indijskoj saveznoj državi Uttar Pradesh koji je izgradio mogulski vladar Džahan-šahkao spomen za svoju rano preminulu ženu Perzijanku Mumtaz Mahal.Taj Mahal se smatra vrhunskim ostvarenjem mogulske arhitekture, stila koji kombinira elementeperzijskihindijskih i islamskih arhitektonskih stilova. Godine 1983. Taj Mahal postao je UNESCO-ov spomenik Svjetske baštine opisan kao „dragulj islamske umjetnosti u Indiji i jedan od univerzalno priznatih remek-djela svjetskog nasljeđa”.Iako je bijela kupola mramornog mauzoleja najpoznatija arhitektonska komponenta, Taj Mahal je zapravo integrirani kompleks struktura. Gradnja je počela oko 1632. i završena 1653. godine, a uključivala je tisuće umjetnika i radnika[1]Iranski arhitekt Ustad Ahmad Lahauri[2] smatra se glavnim projektantom Taj Mahala[3].

Kaba:središte islama

KABA
Allah dž. š. u Kur’anu a. š. kaže: “Prvi hram sagrađen za ljude jeste onaj u Mekki, blagoslovljen je on i putokaz svjetovima.” Kur’an: S. Ali Imran,  96. ajet. 
Muhammed a. s. kaže: “Evvelu mesdžidin. Vudi’a fil erdi. El-mesdžidul-Haramu. Summel-mesdžidul-Aksa”. (Buharija i Muslim) “Prva džamija, podignuta na Zemlji, je Mesdžidul-haram, a zatim Mesdžidul-Aksa.” (Izbor Poslanikovih hadisa – Jakub Memić. Hadis br: 172.)
U drugom hadisu Muhammed a. s. kaže: “Evvelu men es-sesel bejte ve salla fihi. Ve tafe Ademu alejhis-selam.” (Ibn Abas). “Adem je prvi udario temelje Bejtullahu – Ka’bi, u njemu klanjao i oko njega obilazio – tavaf činio”. (Izbor Poslanikovih hadisa – Jakub Memić. Hadis br: 173.)
Adem je prvi čovjek i prvi Vjerovjesnik na zemlji. On je podigao Ka’bu na mjestu na kojem se Ka’ba i danas nalazi. Ne zna se pouzdano da li je Adem a. s. živio kod Ka’be, međutim u nekim izvorima se spominje da je Adem a. s. svake godine dolazio u određeno vrijeme u dolinu Mekke i u Ka’bi obavljao ibadet. Poslije Ademove a. s. smrti Šit a. s. popravlja Ka’bu. Za vrijeme Nuh a. s. i poznatog potopa koji se dogodio, Ka’ba je bila razrušena i od zgrade su ostali samo temelji. Potom je Allah dž. š. naredio Ibrahim a. s. i Ismail a. s. da Ka’bu obnove. Ova dva Poslanika, najprije su pronašli temelje Ka’be koje je udario Adem alejhis-selam. Na ovim temeljima počeli su zidati Ka’bu donoseći kamenje sa obližnjih litica. Tada je uzidan u Ka’bu i Hadžerul-esved – Crni kamen koji je poseban znamen u časnoj Ka’bi. Prema nekim mišljenjima Hadžerul-esved je bio kristalno bijele boje, ali je kasnije pocrnio. U toku izgradnje Ka’be Ibrahim a. s. i Ismail a. s. (otac i sin Božiji Poslanici) upućivali su Allahu dž. š. dovu riječima: “Rabbena tekabbel minna. Inneke intes-semi’ul-alim”. “... Gospodaru naš, primi od nas, jer Ti, uistinu, sve čuješ i sve znaš!” Kur’an: S. El-Bekare, 127. ajet.
Kada su završili izgradnju Ka’be, Ibrahim a. s. i Ismail a. s. molili su Uzvišenog Gospodara riječima: “Rabbena veb’as fihim resulen minhum ...”  “Gospodaru naš, pošalji im poslanika, jednog od njih, ...”. Kur’an: S. Bekare, 129. ajet. Allah dž. š. je uslišao dovu Ibrahima i Ismaila alejhis-selam. Allah je htio da realizacija dove dođe do izražaja nakon nekoliko hiljada godina u liku i djelu Muhammed a. s. koji je iz tog naroda, (arapskog naroda) i koji će raditi i živjeti u duhu dove pomenutih Poslanika ... ajete im kazivati, Knjizi i mudrosti učiti, i od grijeha očistiti.
O gradnji Ka’be – Bejtullaha, Bejtul-atika u jednom hadisu stoji sljedeće: “Allah je rekao Ademu, što se tiče tebe Ademe, oprošteno ti je i od tvog pokoljenja ko zijareti ovu Kuću”. Drugi hadis nas obavještava o obredima koji su bili sastavni dio ibadeta Adema a. s. kod Ka’be: “Adem a. s. je tavafio oko Ka’be sedam puta. Potom bi se okrenuo prema vratima i klanjao dva rekjata”. Hadis koji prenosi Abdurezzak od Ata’a glasi: “Adem a. s. je sagradio Kabu”. Bejhekija prenosi hadis od Resulullaha: “Poslao je Allah Džibrila Ademu a. s. pa mu naredi da sagradi Kuću (Ka’bu), a potom da tavafi oko nje. Džibril mu je tad rekao: - Ti si prvi čovjek, a ovo je prva Kuća koja je podignuta radi ljudi”.  O značaju Ka’be kroz povijest ljudskog roda govori i hadis kojeg prenosi Junus od Zubejra da je Resulullah rekao: “Nije bilo ni jednog Allahovog Poslanika a da nije zijaretio ovu Kuću”.
Svi ovi ajeti i hadisi jasno nam kazuju da je Ka’ba najstarija građevina i da je sagrađena u ime Allaha. Ona je kroz povijest ljudskog roda nekoliko puta građena, rušena, popravljana, obnavljana, ali uvijek posjećivana. Ka’ba je okupljala sve Poslanike od Adema a. s. do Muhammed a. s. kao i njihove sljedbenike. Zato se za Ka’bu kaže da je ona domovina Poslanika.
Nema sumnje da je Ka’ba kroz povijest rušena i zaboravljana. Zgrada Ka’be koju danas vidimo u obliku kocke, nije iz vremena Adem a. s. niti iz vremena Ibrahim i Ismail alejhi-selama. O izgledu Ka’be govore nam hadisi u kojima se spominje da je Ka’ba bila u obliku “pete” (peta = dio stopala) što se veže za njeno ime Ka’ba od riječi Ka’bun = Peta. 

Kada je Ibrahim a. s. dobio naredbu od Allaha dž. š. da pravi Ka’bu, tu vijest saopštava svom sinu Ismail a. s. koji odgovara da otac postupi kako je naređeno. Melek Džebrail je pokazao brežuljak na kome su bili zatrpani prvi temelji Ka’be iz vremena Adem a. s. Kopajući na mjestu koje je pokazao Džibril-Emin, poslanici Ibrahim i Ismail, pronašli su temelje Ka’be i mnoštvo kostiju. Ismail a. s. donosio je kamenje sa obližnjih litica mekanskih brda. Kako je gradnja napredovala Ibrahim a. s. je stavio jedan kamen pored zida koji mu je poslužio kao skela sa kojeg je zidao Ka’bu. Taj kamen se zove pijadestal Ibrahimov ili poznatiji kao “Mekami Ibrahim”. Zidovi su bili u polukružnom obliku – visine 9 a širine 30 lakata. Ostalo je bilo da se ugradi još samo jedan kamen koji će se razlikovati od ostalih i koji će označavati – hodočasnicima mjesto odakle će počinjati sa tavafom – obilaskom oko Ka’be. Ismail a. s. je pošao da pronađe i donese kamen. Kada se okrenuo ugledao je u rukama oca Ibrahim a. s. bijeli kamen kojeg je kako bilježi predaja donio lično melek Džebrail. Ugradio je Ibrahim a. s. ovaj kamen u jugoistočni dio Ka’be. U tom času je Hadžerul-esved obasjao čitavu okolinu Mekke. Hadžerul-esved je bio izvanredno bijele boje, ali kako prenosi predaja – pocrnio je od dodira ruku i ljubljenja od strane nevjernika.
Kako vidimo Ka’ba je kroz povijest ljudskog roda građena, rušena, popravljana i obnavljana. Muhammed a. s. je bio svjedokom rekonstrukcije Ka’be. Kada je za vrijeme Muhammed a. s. vršena rekonstrukcija Ka’be, pri samom završetku došlo je do spora među arapskim plemenima kome će pripasti čast da u zidove Ka’be ugradi Hadžerul-esved. Pošto dogovor nije postignut, riješili su da ko prvi naiđe u dvorište Ka’be razriješi njihov spor. Allah je htjeo da prvi u Harem Ka’be dođe Muhammed kojeg su svi poštovali, poznavali i priznavali kao mudra, pravedna, iskrena, poštena i pouzdana čovjeka. Svi su se složili da im on bude arbitar u sporu oko Hadžerul-esveda. Da bi zadovoljio strane u sporu, Muhammed skida svoj ogrtač, na njega stavlja kamen Hadžerul-esved, poziva predstavnike plemena da skupa uzmu za rubove ogrtača i podignu ogrtač sa kamenom do visine mjesta gdje treba biti ugrađen u zidove Ka’be. Iznenađeni, ali zadovoljni mudrošću, prvaci arapskih plemena uzimaju za rubove ogrtača i na njemu podižu kamen do mjesta ugradnje. Muhammed uzima kamen Hadžerul-esved i lično ga ugrađuje u zid Ka’be. Ovim činom svi su bili zadovoljni. Allah je milost bila da mubarek ruke Muhammeda, koji će kasnije biti Božiji Poslanik, ugrade Hadžerul esved u zidove Ka’be.
Ka’ba je poslije ovoga vremena nekoliko puta obnavljana. Vršene su manje i veće rekonstrukcije i sanacije. U našem vremenu posebno su poznate dogradnje i sanacije Ka’be i Haremi šerifa iz vremena kralja Fejsala i kralja Fahda. Ljubav koju gaje muslimani prema Ka’bi garancija je, – da će Ka’ba biti svjedok njihova imana i odanosti prema Allahu dž. š. Milioni hodočasnika iz svih krajeva svijeta dano-noćno smjerno tavaf čine oko simbola svoje vjere, padajući na sedždu svome Gospodaru Allahu džellešanuhu.

Empire State Building:neboder svijeta

EMPIRE STATE BUILDING
Empire State Building je neboder u New Yorku. Zgrada ima 102 kata, a dizajnirali su je arhitekti Shreve, Lamb i Herman. Izgrađena je 1931. godine. Zgrada je dobila ime po nadimku države New York i trenutno je najveća zgrada u New Yorku. Američko udruženje građevinara proglasilo je Empire State Building jednim od sedam modernih svjetskih čuda. Zgrada također pripada Svjetskoj federaciji velikih zgrada, a od 1931. do 1972. godine bila je najviša zgrada na svijetu.
                                            

Machu Picchu:kameni grad

Machu Picchu je grad-tvrđava napravljena na planinskom lancu Anda.Izgradili su ga Inke i to čitav od kamena.Izgrađen je na 2000 m nadmorske visine i to na jako nepristupačnome mjestu pa je nevjerovatno kako se izgradio.Neki kameni blokovi su bili viši od 7 m.Svaki kameni blok bio je precizno isklesan.vjeruje se da su ga žene izgradile zbog toga što je tu pronađeno više ženskih kostura nego muških.
MACHU PICCHU
Machu Picchu je tipičan andski grad s trgovima i terasama,a polja su izvan naselja.

Stari most:simbol Mostara

Stari Most
Stari most ima izražen luk širok 4 metra i 30 metara dug koji svojom visinom od 24 metra, na najvišem mjestu, dominira rijekom Neretvom. S oba kraja završava s jednim obrambenim tornjem, Hellebija na sjeveroistoku i Tara na jugozapadu, koji se zajedno nazivaju "mostari" (carinici na mostu po kojima je grad dobio ime). Luk je napravljen od lokalnog kamena "tenelija", a njegov oblik je proizvod mnogih nepravilnosti koje su nastale deformacijom intradosa (unutarnje linije luka). On se može opisati kao kružnica koja je s obje strane pritisnuta. Umjesto temelja, most počiva na vapnenčkim upornjacima koji se na razini rijeke nastavljaju zidinama koje nose tornjeve. Upornjaci su visoki 6.53 metra (u ljetnjem vodostaju), a luk od njih započinje dekorativnom simom visokom 32 cm, od nje je luk mosta visok 12.02 metra.
S obzirom da su mnogi podaci o njegovoj izgradnji misterij, poput pitanja kako je bila podignuta njegova drvena konstrukcija, kako je kamen transportiran na lokaciju, te kako su drveni potpornji izdržali devetogodišnju izgradnju, on se može smatrati jednim od najvećih arhitektonskih dostignuća svog vremena.
Most je naručio osmanski sultan Sulejman Veličanstveni 1557. godine kako bi zamijenio stari drveni viseći most koji se pokazao nestabilnim. Izgradnja je započela iste godine i trajala je devet godina, što se može pročitati iz natpisa na mostu koji za godinu završetka navodi 974. godinu po islamskom kalendaru (oko 1567.).
Malo je zvaničnih podataka o njegovoj gradnji i sačuvane su samo legende o graditelju Hajrudinu, učeniku velikog turskog arhitekta Sinana. On je navodno pod prijetnjom smrću, u slučaju neuspjeha, morao izgraditi ovaj most. Prema legendi, arhitekt se spremao za svoj pogreb na dan skidanja drvene konstrukcije.

Partenon:hram Atenin

Partenon (starogrčki: Παρθενών) je antički hram posvećen božici Ateni izgrađen u 5. st. prije Krista naatenskoj akropoli. Spada među najpoznatije preostale građevine antičke Grčke i kvintesencijalan je primjerstarogrčke arhitekture. Simbol je antičke Grčke i jedan je od najvažnijih i najpoznatijih svjetskih spomenika kulture. Izgradnja hrama je započela 447. god. pr. Kr. kad je Atensko Carstvo bilo na svom vrhu. Izgradnja je završena 438. god. pr. Kr., iako se izgradnja ukrasa na hramu nastavila do 432. god. pr. Kr. Partenon je najvažnija preživjela zgrada klasične Grčke, uopće smatrana vrhom razvitka dorskog stila. Ukrasne skulpture hrama se smatraju vrhom grčke umjetnosti. Partenon se smatra trajućim simbolom antičke Grčke i antičke demokracije i jednim od najvećih svjetskih kulturnih spomenika. Grčko Ministarstvo kulture trenutačno provodi program selektivne restauracije i rekonstrukcije da osigura stabilnost djelomično srušene strukture.
OSTACI PARTENONA

Sam Partenon zamjenjuje mjesto starijeg hrama Atene kojeg znastvenici nazivaju prije partenonskim ili straim Partenonom, koji je bio uništen u perzijskoj invaziji 480. pr. Kr. Hram je arheoastronomski poredan s Hijadskim skupom zvijezda. Kao većina grčkih hramova, Partenon je bio korišten kao riznica. Neko vrijeme je služio kao riznica delskog saveza, koji je kasnije postao atensko carsvo. U 5. st. Partenon je bio pretvoren i kršćansku crkvu posvećenu Djevici Mariji. Poslije osmanskog osvajanja džamiju ranih 1460-ih pretvoren je u džamiju sminaretom. 26. rujna 1687. osmansko skladište municije unutar zgrade je bilo zapaljeno je od Venecije. Eksplozija je značajno oštetila Partenon i njegove skulpture. 1806. Thomas Bruce, 7. grof od Elgina je uklonio neke od preostalih skulptura, uz dozvolu osmanskih Turaka. Te skuplture, se nazivaju elginskim mramornim skuplturama, ili partenonskim mramornim skulpturama. 1816. su prodane Britanskom muzeju u Londonu, gdje su sada izložene. Od 1983. (na poticaj ministrice kulture Meline Mercouri), grčka vlada je bila posvećena povratku skulptura u Grčku, do sada bez uspjeha.